Slabosti u našem gospodarstvu postale su jasnije nego ikad tijekom pandemije: dok su Europljani svjesniji ekoloških problema uzrokovanih ambalažnim otpadom, posebice plastičnom ambalažom, u Europi se još uvijek koristi puno plastike kao dio napora za sprječavanje širenje koronavirusa i njegove mutacije.To je prema Europskoj agenciji za okoliš (EEA), koja kaže da europski sustavi proizvodnje i potrošnje još uvijek nisu održivi – a posebno industrija plastike mora pronaći načine kako osigurati da se plastika iz obnovljivih sirovina koristi mnogo mudrije, da se bolje ponovno koristi i učinkovitije reciklirati.Načelo od kolijevke do kolijevke definira kako se možemo odmaknuti od gospodarenja otpadom.

U Europi i drugim industrijskim zemljama poslovanje je općenito linearan proces: od kolijevke do groba.Uzimamo resurse iz prirode i iz njih proizvodimo dobra koja se koriste i troše.Tada bacamo ono što smatramo istrošenom i nepopravljivom robom, stvarajući tako brda otpada.Jedan od čimbenika za to je naš nedostatak zahvalnosti za prirodne resurse, kojih trošimo previše, čak i više nego što imamo.Europsko gospodarstvo već godinama mora uvoziti prirodne resurse i postaje ovisno o njima, što bi moglo dovesti kontinent u nepovoljniji položaj u natjecanju upravo za te resurse u dogledno vrijeme.

Tu je i naše nemarno postupanje s otpadom s kojim se već dugo ne možemo nositi unutar europskih granica.Prema Europskom parlamentu, energetska oporaba (oporaba toplinske energije spaljivanjem) najkorišteniji je način zbrinjavanja plastičnog otpada, a slijedi ga odlaganje.30% cjelokupnog plastičnog otpada prikuplja se za recikliranje, iako stvarne stope recikliranja variraju od zemlje do zemlje.Polovica plastike prikupljene za recikliranje izvozi se na obradu u zemlje izvan EU-a.Ukratko, otpad se ne vrti ukrug.

Kružna umjesto linearne ekonomije: od kolijevke do kolijevke, a ne od kolijevke do groba

Ali postoji način da se naše gospodarstvo okrene: princip ciklusa materijala od kolijevke do kolijevke smanjuje otpad.Svi materijali u C2C ekonomskom ciklusu kruže kroz zatvorene (biološke i tehničke) petlje.Njemački procesni inženjer i kemičar Michael Braungart osmislio je koncept C2C.On vjeruje da nam to daje nacrt koji vodi od današnjeg pristupa zaštiti okoliša, koji uključuje korištenje nizvodne ekološke tehnologije, prema inovaciji proizvoda.Europska unija (EU) slijedi upravo taj cilj sa svojim Akcijskim planom za kružno gospodarstvo, koji je središnji dio Europskog zelenog plana i, između ostalog, postavlja ciljeve za vrh lanca održivosti – dizajn proizvoda.

U budućnosti bismo, u skladu s ekološkim načelima koncepta C2C, koristili robu široke potrošnje, ali ne i konzumirali.Ostale bi vlasništvo proizvođača, koji bi bio odgovoran za njihovo zbrinjavanje – skidajući teret potrošača.Istodobno, proizvođači bi bili pod stalnom obvezom optimizirati svoju robu u skladu s promjenjivim uvjetima unutar svog zatvorenog tehničkog ciklusa.Prema Michaelu Braungartu, moralo bi biti moguće uvijek iznova reciklirati robu bez smanjenja njihove materijalne ili intelektualne vrijednosti. 

Michael Braungart pozvao je da se proizvodi široke potrošnje proizvode na što prirodniji način kako bi se mogli kompostirati u bilo kojem trenutku. 

S C2C-om više ne bi bilo robe koja se ne može reciklirati. 

Kako bismo izbjegli ambalažni otpad, moramo ponovno razmisliti o ambalaži

Akcijski plan EU-a usredotočen je na brojna područja, uključujući izbjegavanje ambalažnog otpada.Prema podacima Europske komisije, količina materijala koji se koristi za pakiranje kontinuirano raste.U 2017. ta je brojka iznosila 173 kg po stanovniku EU-a.Prema Akcijskom planu, do 2030. morat će biti moguće ponovno upotrijebiti ili reciklirati svu ambalažu stavljenu na tržište EU na ekonomski održiv način.

Sljedeći problemi morat će se riješiti kako bi se to dogodilo: postojeću ambalažu teško je ponovno upotrijebiti i reciklirati.Potreban je veliki napor da se posebno takozvani kompozitni materijali, kao što su kutije za piće, razlože na elemente od celuloze, aluminijske i plastične folije nakon samo jedne upotrebe: prvo je potrebno odvojiti papir od folije i ovaj proces troši puno vode.Od papira se tada može proizvoditi samo nekvalitetna ambalaža, poput kutija za jaja.Aluminij i plastika mogu se koristiti u industriji cementa za proizvodnju energije i poboljšanje kvalitete.

Ekološki prihvatljivo pakiranje za C2C gospodarstvo 

Međutim, prema nevladinoj organizaciji C2C, ova vrsta recikliranja ne predstavlja korištenje od kolijevke do kolijevke i vrijeme je da se u potpunosti preispita pakiranje.

Ekološki prihvatljivo pakiranje moralo bi uzeti u obzir prirodu materijala.Pojedinačne komponente bi se morale lako odvojiti kako bi mogle kružiti u ciklusima nakon upotrebe.To znači da bi morali biti modularni i lako odvojivi za proces recikliranja ili biti izrađeni od jednog materijala.Ili bi morali biti dizajnirani za biološki ciklus tako što bi bili izrađeni od biorazgradivog papira i tinte.U osnovi, materijali – plastika, celuloza, tinta i aditivi – morali bi biti precizno definirani, robusni i visokokvalitetni te ne bi smjeli sadržavati nikakve toksine koji bi se mogli prenijeti na hranu, ljude ili ekosustav.

Imamo nacrt za gospodarstvo od kolijevke do kolijevke.Sada ga samo trebamo slijediti, korak po korak.

Kopirajte iz internetskih izvora